Ima li nas, ne bilo nas!? 

Kad im lokalni gradonačelnik, spodobičnog lika i ponašanja, isturi srednji prst na ,,oltar sveti“, oni mu ne umiju odgovoriti drugojače no opomenom ka’ osnovcu zbog vladanja. A kad je tako, a drugačije nije, onda je tu malo i Crne Gore i Crnogoraca. Ne znaju ni kako treba, ni što treba

Piše: Mihailo Radojiičić – Šok

Ovđe se uporno ,,po volji naroda“ proizvode vlade bez nade, koje ne mogu izdurati godinu a kamoli mandat, potom u tehničkom statusu divljaju na neodređeno vrijeme. Nevjerovatno, da je do njih tako mlađanih, održivo doprla devastirajuća politika Slobodana Miloševića. Taj sve što je dogovarao s partnerima iz svijeta je lagao, a sve što je dogovorio slagao. Stoga njegovo političko ,,obdanište“ u Beogradu jednako i danas inficira CG bez lijeka. 

Ovdašnje liči na isturenu polikliniku za iživljavanje nesposobnih liječnika nad hroničnim pacijentima otpuštenim sa odjeljenja bez dijagnoze i terapije. Uz sve ide nešto kao propratna obavijest da nijesu opasni po okolinu koju rasturaju s nepodnošljivom lakoćom… I svi se bore da se domognu bezjednosnih pozicija. Svi bi rado da privode… Bolest ka’ i svaka druga, a nikad makar zaliječena.

Uporno iz Crne Gore traže političko uporište u Srbiji koja stalno pada, ali vlade ka’ klade, u Crnoj Gori kao da žele za utjehu da Srbija ne padne sama. To što EU misli kako će je u nekom boljem i širem kontekstu i ansamblu ugurati u svoju uniju liči na zamajavanje dokonih.

Evo, samo kroz jednu vijest za evropsku (domaću) vladu, može se viđeti kakva nas promaja prati. Iz mandatarovog pokreta (PES) javljaju: ,,U utorak sastanak sa Bošnjacima!“ Pročitao sam vijest ne jednom i ne na jednom mjestu! Iz ovakve poruke moglo bi se zaključiti koješta. Kad tu vijest, kako je surovo najavljena, tako sirovu primite, imate utisak da se ne radi o građanima ove zemlje već o nekom, budi bog s nama, narodu. Potom se nameće još jedan surov zaključak da u Crnoj Gori Muslimana nema, ili se oni pored Bošnjaka pišu malim slovom, pa se s njima niko ne dogovara. Ako se to potvrdi kao takvo, onda su Muslimani sudbinski najbliži, ili taman braća rođena, s Crnogorcima u nestajanju. Nije baš uputno komparirati bošnjaštvo sa srpstvom (od koga su toliko postradali) ali moglo bi se… ko ima potrebu?

Mi, pravo reći, vlada i nemamo. To su sve froncle od one apostolske, od koje je napravljena kanavaca da o nju otire noge svaka sljedeća. Ako se manemo otirača, onda su vlade u stvari olinjale Krivokapićeve postave ili, preciznije, to su apostolizovani Srbi u rasejanju. Iz tog śemena ne može iznići nikakva druga biljka osim korovni – kukolj… I imamo, korov demokratije. Svi bi da hapse.

Hapšenje kao hobi. Hapsi, šta te košta kad država sve izdržava. ,,Picajzla“ analitičari navode da je trenutno najveća investicija u Crnoj Gori ulaganje u aps. Pola onog basnoslovnog kredita kome se još nije ušlo u tajnu aranžmana, poarčeno je na tu vanprivrednu djelatnost. Vlasti i vlade koje se odmotavaju iz istog apostolskog klupka, nijesu, niti mogu biti išta drugo i drugačije u bilo kom smislu i znanju, od prethodnih neznalica. Iz istog rasejanja je i predśednik države. Milatović liči na pile koje još nije stasalo u pilića, a kamoli u kokota, koji treba da budi i nagleda svoje jato. Zaskočio sam svojevremeno sve komentare oko predśednikove promocije (više svoje supruge) na svojoj promidžbi. Izgleda da je privatno prema njoj ostao neđe grdno grešan pa je to htio da ispravi na najvišem nivou i o državnom trošku. Ali kad insistira na takvoj vrsti promidžbe morao bi znati da upada u komično satiričnu intrigu ,,gospođe ministarke“. Vjerovatno ne zna, ka’ i mnogi, da Nušićeva ministarka nije ministrica veće ministrova supruga koja je samozvano sobom zaposjela nekakav nedefinisani, ali vrlo uticajan resor.

Abazović se žali na opasnost od atentata i to snajperskog. Koji bi to Crnogorac i pokušao, a kamoli izvršio udar na takvu r*u… ,,rđa mu se na dom rasprtila“… i ta mu se ruka od pravde osušila. Ne pripada Crnogorcima ta vrsta ataka na vladara makar ne znao vladati ni sobom, a kamoli državom. A pride, bruka bi pala i na izvršioca toga čina, što je mrčio oružje zbog takvoga čeljadeta, jer se ne radi o osobi a pogotovo ne o ličnosti. On hapsi iz hobija! U apšenije ide ka’ na pecanje! Kad ničesova drugoga posla nema, (a od starta ga nema) on onda obrne na svoj ,,hobi“ da se malo relaksira. Bruka bi velja bila i za narod da se bilo kakav atak, a kamoli atentat na takvog čojka pokuša, a kamoli izvrši. Obavezno ga treba svim sredstvima zaštititi da bi, kad mu prođe ova sadašnjost, svak mogao da mu priđe i zapljusne ga nus produktom iz grla bijela ili da se dobro osekne pored njega bez ubrusa i maramice, a onda prste otre o njemu. Ali Crnogorci kami ičemu imaju način i bilo čemu umiju stati u kraj.

Kad im lokalni gradonačelnik, spodobičnog lika i ponašanja, isturi srednji prst na ,,oltar sveti“, oni mu ne umiju odgovoriti drugojače no opomenom ka’ osnovcu zbog vladanja. A kad je tako, a drugačije nije, onda je tu malo i Crne Gore i Crnogoraca. Ne znaju ni kako treba, ni šta treba. Kad im je dvotrećinski Ustav ,,zapuštio“ zakon o državnim simbolima, nema niti jedne trećine da ga brani. Ako to ni simbolično ne prepoznaju, ovo nijesu Crnogorci no jado-gorci. Niti znaju niti ponta imaju da tvrdo doznače izdajniku činjenice; da on koji vlada s pravom onim što je stekao na izborima, nema nikakva prava da vlada onim što stekao nije (a izgleda ni preci mu) da posramljuje Crnu Goru. Od velike pompe ,,ima nas“, najprepoznatljivije je… da nas nema!

P.S. Što se tiče prvog čojka države, oskudnijeg u govoru, izgovoru i prigovoru Crna Gora nije imala. Ni četnik ni partizan, ni čeljade ni ajvan… Nema glas no glasić, nema stas no stasić, nije kokot no kokotić… preciznije kikirez. O Crnogorci…!

Pobjeda